Akreditacije:
![]() | ![]() |
Članstva:
![]() | ![]() |
POGLED UNAPRIJED - (NE)NAUČENE LEKCIJE
prof. dr. Azra Hadžiahmetović
Ovih dana pratila sam raspravu u organizaciji IMF o izgledima svijeta i svjetske ekonomije nakon pandemije i pažljivo čitala posebno izdanje londonskog Economist- a "Aftershocks". S posebnim zadovoljstvom sam propratila i promociju nove knjige F.Fukuyame o identitetu, a sve u pokušaju da, kao i većina vas, pronađem odgovore na brojna pitanja o nadolazećem vremenu i njegovim posebnostima.
Ono što sa sigurnošću mogu utvrditi jeste da svijet nije naučio lekcije iz dosadašnjih kriza niti smo pokazali spremnost za krize kroz koje prolazimo i koje dolaze u bitno drugačijem svijetu. Nisu te promjene nastupile sa aktuelnom pandemijom; ona je samo ubrzala i pokazala pravu sliku svijeta koji se počeo mijenjati naročito sa finansijskom krizom od prije desetak godina i sa kojom je započeo proces deglobalizacije, jačanja nacionalnih ekonomskih identiteta i stvaranja geoekonomije sa kineskim karakteristikama.
Nije se ovaj proces odvijao izvan duboke promjene dominantnog ekonomskog modela koji je bio u rasponu od laissez-faire do socijalno osvještenih varijanti države blagostanja. Liberalne institucije (slobodno tržište, potrošačka kultura) smatrale su se univerzalnim, a onda pokazale svoje krhkosti i ograničenosti. I ne samo to - to su najviše i najočitije pokazale u zemljama kolijevkama i najrazvijenijim liberalnim demokratijama koje su, ne slučajno, istovremeno izrodile trampizam i BREXIT ( uz generalne trendove različitih nijansi - okretanja nacionalizmu, rasta populizma, Orbanove "neliberalne demokratije", jačanja autoritarizma Rusije i Kine, globalnog uspona desnice,...). To svojevrsno posustajanje u zamahu liberalnog poretka dovelo je i do poluraspadnutih institucija društva i naglašenog problema identiteta sa kojim se može objasniti krhkost dominantnog liberalnog modela i kome je alternativa izgledala više zastrašujuće nego primamljivo.
Koliko god ovo pitanje bilo važno, izazovi današnjeg vremena ga ne pozicioniraju kao prioritet. Mnogo važnijim nametnula se sposobnost tranzicije u skoru budućnost koja će, sasvim sigurno, biti drugačija od svijeta koji poznajemo. Na koji način i sa kojom brzinom (više ili manje uspješno) smo odgovorili u vremenu pandemije, ključni je i test naše sposobnosti za buduću transformaciju koju obilježava interakcija tri važna elementa - pandemije, obnove ekonomije i promjenjene geoekonomije.
Velika su očekivanja od vladinih mjera danas a posebno u nadolazećim godinama. Jačanje institucija, kvalitetno upravljanje procesima, veća efikasnost, više koordinacije u novom multilateralizmu, samo su neki od imperativa ovog vremena u suočavanju sa rastućim nejednakostima, "dužničkom pandemijom", kolapsom eko-sistema (posebno klimatskim promjenama) i izvjesnim skorim rizicima novih kriza i epidemija. Nepredvidljivost je postala ključna riječ a fleksibilnost imperativ kvalitetnog upravljanja rizicima i jedini put ka više rasta i zaposlenosti, više jednakosti i više održivosti.
Nova ekonomija rada, digitalna trasformacija, promjene kursa u obrazovanju, mjerenje ekonomije pandemije, socioekonomske ranjivosti stanovništva, ekonomija i ekonomika zdravstva, samo su dio širokog repertoara područja koja zahtijevaju brzu i adekvatnu reakciju. Pred nama je vrijeme hitne potrebe osiguranja visokog nivoa kvalitetnih javnih investicija koje će podstaći ekonomski rast. Uz to, efektivno upravljanje dugom i transformacija poreskih sistema koji će odgovoriti zahtjevima digitalizacije i povećanja efikasnosti trošenja (uz reprioritetizaciju potrošnje), nameću se kao imperativ finansijske fragilnosti i visokih rizika koje rastući dug može imati na monetarni i bankarski sektor.
Biće pravo umijeće dizajnirati i implementirati politike pod pritiskom ovih prioritetnih područja djelovanja, a što zahtjeva jačanje institucionalnih kapaciteta. Kako i koliko institucije odgovaraju na potrebe ljudi, pokazalo je i pokazuje stanje u zdravstvenom sektoru. Hitno potrebne investicije u zdravstveni sistem nameću se ne samo zbog tekuće pandemije koliko zbog potrebe osposobljavanja za izvjesne buduće krize. Ovo posebno iz ugla dilema koje su se danas postavile na relaciji ekonomija i/ili borba protiv pandemije.
I, na kraju, ne zaboravimo ni na trenutak značajno promijenjene geopolitičke i geoekonomske okolnosti i svojevrsni reset svjetske ekonomije koji će posebno obilježiti vrijeme koje dolazi. U sjeni preokupacija pandemijom, afrički region načelno je postigao sporazum o kreiranju najvećeg zajedničkog tržišta u svijetu. Azijsko-pacifički region je, svojom sposobnošću strateškog razmišljanja, postao centar svjetske ekonomije. Potpisan je najveći trgovinski sporazum (RCEP) 15 zemalja a koje obuhvataju skoro trećinu svjetske ekonomije i skoro trećinu svjetskog stanovništva. U ovako važnom trgovinskom aranžmanu, vrijedi pomenuti da po prvi put imamo dojučerašnje američke saveznike (Japan, Južna Koreja, Australija, Novi Zeland) zajedno sa Kinom, a što otvara niz pitanja u vezi budućih prioritetnih orijentacija SAD.
Imajući u vidu da je EU do sada većinu svojih aktivnosti, posebno prema azijskom regionu, koordinirala sa SAD, jedno od važnih pitanja koje se nameće je vezano za jačanje "individualnog karaktera" EU na globalnom planu i njeno repozicioniranje u novim okolnostima. O kako promijenjenoj EU će biti riječi i o kakvim njenim sposobnostima da se nametne kao jedan od ključnih igrača na svjetskoj ekonomskoj sceni, zavisiće i proces integracije novih zemalja u njeno članstvo. O geoekonomskim implikacijama na proces proširenja EU itekako moramo voditi računa i ovo vrijeme naglašene potrebe brzih promjena treba iskoristiti kao stimulans za neophodne reforme u procesu integracija. To nam mora biti ključni okvir, vodič i put.
Na kraju vrijedi naglasiti da ne dozvolimo sebi luksuz razmišljanja o eventualnim alternativama - za to niti imamo vremena niti mogućnosti. To je jedino sigurno u ovim nesigurnim i nepredvidljivim vremenima.
Stoga, pripremimo se sada jer sutra može biti kasno.
S poštovanjem,
Sarajevo, 14. 12. 2020.