Akreditacije:
 |  |
Članstva:
 |  |
Kao i svaki početak, bilo je vrlo izazovno, posebno imajući u vidu što sam, najprije kao volonterski, počela da radim na Institutu ekonomskih nauka (IEN) kao student završne godine master studija. To je uticalo na kvalitet prvih naučnih radova koji su, posmatrano sa ove distance, ustvari izgledali više kao malo bolji seminarski radovi. Ti prvi naučni radovi su bili teoretski, mogu slobodno reći kao neki prepričani tekstovi, u odnosu na istraživanja koja danas radim. Ali upravo takvi počeci, od toga kako se pravilno citira određeni naučni članak, izvještaj, knjiga, kako predstaviti naučni rad na naučnoj konferenciji itd. čini ovaj posao drugačijim od ostalih. Jer u suštini, bavljenje naukom se nikad ne završava i kada pronađete svrhu, kada vas nešto ispunjava, kada imate onaj „aha trenutak“, kao što jednom rekla uvažena prof. Lejla Smajlović, onda je to put koji vas oblikuje u svakom aspektu.
Pored toga, ja imam sreću da radim u jednoj fenomenalnoj instituciji koju zaista smatram svojom kućom gdje imam priliku učiti od fantastičnih ljudi, i kao persona i kao istraživača. Jedan od takvih je i naš direktor, dr Jovan Zubović, koji je uvijek potencirao da razmišljamo na način da, kada završimo neko istraživanje ili projekat, najgora moguća stvar je ako to nema nastavak. Ako će to biti samo jedan rad koji će onako da se uradi, bez da se iz njega rodi nastavak za drugo istraživanje ili projekat, onda je bolje takve radove i ne raditi. Trudim se da taj pristup bude i moj put – da svaki rad ima nastavak, da iz jednog istraživanja prirodno nastaje drugo.
Pandemija COVID-19 je lično za mene imala vrlo snažan uticaj i kao na istraživača i kao na člana akademske zajednice. U tim prvim danima proglašenja globalne pandemije, prvo pitanje koje smo kao istraživači postavili bilo je: šta je zaista COVID-19? Tražeći odgovor, došla sam na ideju da oformim tim istraživača kako bismo ovom pitanju pristupili sistematično: najprije prateći historijski tok pojave pandemija, njihov uticaj na svjetska tržišta, životnu sredinu i energetiku, te naravno na makroekonomska kretanja. Kao rezultat te inicjative, realizovan je interni projekat koji je finansirao IEN a kojim sam rukovodila, pod nazivom „Black Swan in the World Economy 2020“. Detaljno se baveći tim pitanjem, ustvari sam sama sebi odgovorila na dilemu: pandemija nije bila Crni labud, kako su mnogi prvi izvještaji navodili, već klasičan primjer onoga što moderna ekonomska teorija, definisana u knjizi Michele Wucker, naziva Sivi nosorog – opasnost koja ide prema nama, a koju i dalje zanemarujemo sve dok njen udar ne bude toliko snažan da poremeti naš cjelokupni redovni tok. Danas upravo takav odnos svijet ima prema pitanju klimatskih promjena – posebno najrazvijenije zemlje koje su ujedno i najveći zagađivači. U naučnom aspektu, ovaj projekat je dodatno potvrdio važnost pitanja kojim se bavi departman kojem pripadam a to je ekonomija životne sredine. Sa aspekta rukovodioca, naučio me važnosti improvizacije u vanrednim okolnostima, ali i odgovornosti i donošenja odluka kao rukovodioca sa jedne strane ali i oslanjanje na tim u smislu da svi zajednički imamo jedan isti cilj a ne cilj pojedinca.
Pored ovog naučnog aspekta ovog projekta, za mene lično ovaj projekat je i dodatno bitan jer sam radeći na njemu dobila i nagradu za najboljeg mladog istraživača IEN koji se, za dan Instituta 04.12., dodjeljuje za ostvarene naučne rezultate u toj godini.
Pored gore navedenog nacionalnog projekta, posebno moram da istaknem rad na međunarodnom inkluzivnom projektu „Osnaživanje osoba sa fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unapređenje digitalnih marketing kompetencija“ (DI-MARC[2]) koji ima za cilj da podigne digitalne kompetencije osoba sa fizičkim invaliditetom u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Projekat se finansira u okviru Evropskog socijalnog fonda plus (ESF+), gdje smo u izuzetno kompetitivnom pozivu dobili finansiranje sa ukupnim brojem bodova 96/100. Lično sam učestvovala u pisanju projektne prijave i taj proces je bio vrlo intenzivan. Morate da dobro prvo proučite poziv, identifikujete ključne riječi samog poziva, šta se od vas tačno traži, zašto bi EU finansirala taj projekat, kakav problem će to riješiti, pitanje održivosti projekta i nakon njegovog završetka, da li se to rješenje koje vi nudte može implementrati i u samoj EU i na koji način. Pored toga, morate dobro proučiti regulativu same EU iz te oblasti, koristiti tzv. Briselski engleski, povezati je sa regulativom u zemljama koje će da učestvuju u implementaciji projekta, dati obrazloženje za svaki trošak, realno prikazati rezultate koje ćete isporučiti da kasnije ne bi bilo „kako je moguće da smo ovo obećali da ćemo uraditi a realno ne možemo to isporučiti“ itd.
Međutim, jedan od najljepših momenata vaše karijere je kada vam rukovodilac javi da je projekat odobren. Još sa tako velikim brojem bodova, zaista fantastičan osjećaj. Ipak, nakon što prođe slavlje onda ide i onaj drugi dio gdje vi na licu mjesta vidite drugu stranu Evropske unije kroz taj birokratski proces i koliko su vrlo detaljni i precizni u svakom aspektu. Da sve što je napisano mora da i realizuje ili da vrlo detaljno obrazloženje zašto je došlo do određenog odstupanja, nadajući se da će project officer prihvatiti vaše obrazloženje. Kada je u pitanju rad u konzorcijumu, u ovom slučaju u pitanju je ukupno 10 institutcija gdje smo samo mi (IEN) naučna institucija. U jednom takvom konzorcijumu gdje imamo lokalne samouprave, trening organizacije i udruženja osoba sa invaliditetom, potrebno je imati jako dobru saradnju i gdje vi u svakom momentu kao lead institucija morate imati kontrolu nad svakim procesom, bez obzira koliko on izgledao „mali“ u tom momentu. Ovdje isto moram da istaknem da je ESF+ fond postao tek dostupan za zemlje regije, poput Srbije, upravo te godine kada smo mi poslali projektnu prjiavu i IEN je prvi iz Srbije koji je dobio projekat u okviru tog poziva. Nakon dvije godine rada, DI-MARC projekat se završava 30. septembra 2025. godine, ali platforma koja je nastala a koja je namijenjana za pohađanje kursa digitalnog marketinga za osobe sa fizičkim invaliditetom će i dalje biti dostupna preko udruženja osoba sa invaliditetom.
Veliki sam zaljubljenik u prirodu, ne podnosim smeće u okruženju u kojem boravim i vrlo sam ekološki osviješćena i aktivna. Upravo to jačanje ekološke svijesti a prije svega ekonomska implementacija rješenja u domenu grijanja na otpad kako bi se smanjilo zagađenje zraka, posebno u Sarajevu, bi bio projekat u kojem bi profesionalno najviše uživala. Takav projekat bi mi omogućio da spojim ličnu strast i stručnost u ekonomiji životne sredine, te doprinesem konkretnim rješenjima koja imaju stvaran uticaj na kvalitet života i održiv razvoj u lokalnoj zajednici.
Moj interes za društvene tokove počeo je zaista rano jer sam od 8 godine pratila dnevnik, čitala dnevne novine. Odrasla sam u kući okružena knjigama jer mi je majka bila univerzitetski profesor, također iz oblasti ekonomije, a otac preduzetnik tako da mi mnogi ekonomski pojmovi nisu bili nepoznanica. Moram da istaknem da sam zaista dobre temelje u pogledu ekonomije stekla u Srednjoj ekonomskoj školi pa je nastavak školovanja na Ekonomskom fakultetu bio logičan slijed.
Istraživačka radoznalost se javila već na prvoj godini studija, posebno u okviru pojedinih predmeta. Na primjer, na predavanju iz predmeta „Uvod u ekonomiju“, pof. Fikret Čaušević, pored toga što nam je objašnjavao šta je oportunitetni trošak, naglašavao nam je i važnost logičnog povezivanja stvari, sagledavanja cjeline iz više uglova, jer u ekonomiji sve je povezano. Od međunarodnih odnosa, ekonomske politike, društvenih kretanja, historije, ekonomske teorije i historije itd. To je rezultiralo time da sam, pored osnovne literature, uporedo čitala literaturu koja se doticala ekonomske politike bivše Jugoslavije.
Što se našeg fakulteta tiče, lično uvijek sa ponosom ističem da sam studije završila na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, jer znanje koje sam stekla kroz sva tri nivoa obrazovanja, u potpunosti a u određenim aspektima – poput metodološkog pristupa naučno-istraživačkom radu, ne samo da parira, nego je i za stepenicu iznad određenih fakulteta u regiji. Nakon 12 godina bavljenja naučno-istraživačkim radom, tokom kojih sam imala priliku biti i mentor studentima koji kod nas na IEN obavljaju praksu, mogu tvrditi da naš fakultet apsolutno ne zaostaje ni u jednom aspektu za fakultetima iz regije.
Unaprijed se izvinjavam ako će odgovor na ovo pitanje biti nešto duži, ali želim dati malu perspektivu o tome kako sam uopšte došla do teme istraživanja za svoj doktorat, jer možda nekome, posebno studentu, bude interesantno. Na prezentaciji internih projekata koje je finansirao IEN, direktor me je pitao kakve veze ima tema koju predstavljam (Ekonomski aspekti implementacije senzornih vrtova u predškolskim ustanovama u Srbiji) sa temom mog doktorata, koja tada još nije bila definirana. Znala sam da želim da tema bude iz oblasti islamskog bankarstva, ali uži segment još nisam precizirala.
Nakon te prezentacije, počela sam istraživati upravo povezanost islamskog bankarstva i odnosa prema okruženju, te sam otkrila fascinantan svijet korporativne društvene odgovornosti (CSR), kojim se i danas bavim, posebno sa aspekta odnosa prema životnoj sredini. Moja disertacija je bila prva u BiH koja je istraživala odnos između CSR i finansijskih performansi islamskih banaka. Treba napomenuti da je to bilo prije pet godina, kada su rezultati pokazali da islamske banke imaju dobar stepen objelodanjivanja svojih društvenih aktivnosti ali još uvijek manji u odnosu na konvencionalne banke. Isto tako, islamske banke nisu bile u potpunosti svjesne da je koncept društvene odgovornosti u potpunosti kompatibilan sa samim islamom kao izvorom njihovog poslovanja. Danas, međutim, novi naučni radovi pokazuju da je taj jaz značajno smanjen i da islamske banke, u velikoj mjeri, u potpunosti mogu parirati konvencionalnim bankama u ovom segmentu. Posebno je značajno što je stepen samosvijesti o važnosti angažovanja u društvenim aktivnostima, primjeni ESG principa i transparentnom objelodanjivanju tih aktivnosti znatno veći nego prije pet godina.
Mi kao istraživači ne bavimo se samo naučno-istraživačkim radom ili projektima. Ima dosta nekih administrativnih stvari koje moramo da uradimo kako bi institutcija mogla da funkcioniše. S tim u vezi, nekoliko puta sam do sada bila predsjednik Organizacionog odbora godišnje konferencije IEN. Jedna od posebno izazovnih situacija koju pamtim desila se prije 2 godine kada samo sa kolegama iz Mađarske organizovali konferenciju gdje je prisustvo uživo potvrdilo 100 ljudi a online još oko 30. Sve tehničke pripreme opreme, keteringa, prostora i svega ostalog su pređene po nekoliko puta i bili smo spremni. Svi apstrakti su primljeni, nijedan nije izostao u smislu da nije evidentiran, urađena je recenzija za svaki, provjera na plagijat, štampa knjige apstrakta, CIP broj. Znači čekali smo samo taj dan konferencije. Dan uoči same konferencije pred sami kraj radnog vremena, dobivamo mail od Elektrodistribucije kako će baš sutra, kada je konferencija, cijeli dan biti isključena struja u zgradi jer se radi neko održavanje sistema. Nevjerovatan stres. Kreće trka sa vremenom, pozivi, mailovi da se to održavanje pomjeri za sljedeću sedmicu kada konferencija prođe. Srećom uspjeli smo dobiti osobu koja je zadužena za tu odluku i zamoliti da se ista odloži. Jedna nevjerovatna situacija koja, iako nikako ne zavisi direktno od vas, ipak nameće da vi kao predsjednik organizacionog odbora morate imati neko alternativno rješenje i ponuditi ga jer svi ga od vas očekuju. U tim situacijama mislim da je jako važna uloga cijelog tima i ne ishitreno donošenje odluka. Festina lente – požuri polako.
Najljepša stvar bavljena naukom jeste da ste plaćeni da radite ono što volite. Što vas ispunjava. Da bi se ta strast održala bitno je istraživati. Ja lično vrlo pratim međunarodna društvena događanja, kako to utiče na naučni diskurs i ono što je najvažnije kako to rade bolji od mene. Koje su to teme kojima se bave institucije koje npr. imaju najveći broj Horizon projekata kako u Srbiji tako i u regionu. Tu je vrlo koristan portal EU, Corids, kao izvor informacija ali i ideja za nove projektne ideje. Važno je biti u toku i istinski se baviti svojim poslom sa određenim konkretnim ciljem. Nekad se ideje mogu javiti na vrlo neočekivan način. Na primjer, čitala sam jedan rad o senzornim vrtovima i načinima na koji se oni koriste u svijetu. U to vrijeme, vrtić u koji su išli moja djeca imao je dvorište koje nije bilo korišteno nikako. Ja sam tu vidjela ideju kako to dvorište iskoristiti na način da se napravi senzorni vrt u predškolskim ustanovama, posmatrajući ekonomski aspekat. Sa tom idejom sam se kasnije prijavila na interni konkurs IEN i dobila finansiranje. Tako da, ideje su svuda oko nas.
Smatram da je izuzetno značajno što alumni zajednica postoji, jer ona omogućava stvaranje mreže stručnjaka koji su spremni ponuditi svoja znanja i sposobnosti kako bi se određeni društveni i ekonomski problemi rješavali na adekvatan način. Ekonomski fakultet predstavlja jezgro izuzetnih ljudi čiji angažman i doprinos mogu napraviti stvarnu razliku u društvu, a alumni zajednica je most koji povezuje fakultet sa njegovim bivšim studentima, potičući saradnju, mentorstvo i kontinuirani profesionalni razvoj. Pored toga, alumni zajednica studentima pruža inspiraciju i uvid u to da su prethodne generacije, koje su također završile Ekonomski fakultet, uspješno izgradile svoje karijere kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu što je potvrda da znanje stečeno na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu ima vrijednost.
Svako ko želi da se bavi istraživačkim radom neka prati svoju radoznalost. Neka joj da šansu da se razvije. Time ćete naučiti da posmatrate širu sliku problema. Da bolje povezujte cjeline koje se čine odvojene. Isto tako, volontirajte koliko je moguće jer svako iskustvo vas nečemu nauči. Drugim riječima učite od iskusnijih i ne ustručavajte se biti otvoreni. Moje prvo radno iskustvo je bilo kao student završne godine I ciklusa i to u tek oformljenom Call centru Uniqa osiguranja. Iskustvo koje sam tu stekla kasnije mi je pomoglo u kontekstu kako da nešto komplikovano, kao što je životno osiguranje i vrste koje postoje, svedem na jednostavno svega 3-4 rečenice u kojima ću reći sve bitno. Konstanan rad na sebi u svakom aspektu a posebno kada je u pitanju prezentacija sebe, projekata, ideja. Tu dolazimo do bitnosti umrežavanja jer time ste na izvoru informacija. A u ovom poslu je jako bitno biti u toku onoga šta je sada najveći društveni problem. I na kraju, znam da živimo u eri vještačke inteligencije koja može napisati naučni rad bez problema, pa čak i odgovore na ovaj intervju, ali onaj pečat koji mu daje svaki istraživač koji se vodi etičkim principima, koji tačno zna šta želi da istraži, pokaže i riješi, ne može zamijenit niti jedan AI alat. Budite svoji. Kreativni i otvorenog uma.
1. Publikacija dostupna na: https://www.library.ien.bg.ac.rs/index.php/monog/article/view/1296/1096
2. Više o projektu: https://di-marc.net/sr/
| |
| |